Vršenje roditeljskog prava

kup prava i dužnosti roditelja u pogledu brige o ličnosti,pravima i interesima svog maloletnog deteta predstavlja pojam roditeljskog prava.Kao takvo ono je neprenosivo,a takodje roditelji ga se ne mogu ni odreći.Oba roditelja su nosioci ovog prava koje stiču danom rodjenje deteta.Izuzetak od ovog pravila postoji u slučajevima:kada je jedan roditelj umro,ako jedan roditelj nije poznat i ako je jedan roditelj lišen roditeljskog prava.Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o svom detetu a to podrazumeva da ga čuvaju, podižu, vaspitavaju, obrazuju, zastupaju, i izdržavaju kao i upravljaju i raspolažu njegovom imovinom. Postoje dva načina vršenja roditeljskog prava: zajedničko vršenje roditeljskog prava koji predstavlja pravilo i samostalno vršenje roditeljskog prava što predstavlja izuzetak.Roditelji su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i sve odluke u pogledu svih prava i dužnosti koji čine sadržinu roditeljskog prava vrše zajednički i sporazumno.To je slučaj kada oba roditelja žive zajedno sa svojim maloletnim detetom.Ukoliko bi se i tada pojavio nesporazum između roditelja što je skoro neverovatno intervenisao bi organ starateljstva čak eventualno i sud.Ukoliko bi roditelji prestali da ostvaruju zajednički život,oni i tada mogu ukoliko su saglasni zajednički vršiti roditeljsko pravo zaključujići pisani sporazum i ako sud proceni da je takav sporazum u najboljem interesu deteta.Ovakav sporazum je veoma poželjan način vršenja roditeljskog prava.Sastavni deo sporazuma mora biti i sporazum o prebivalištu deteta.
Ukoliko supružnici ne zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili takav sporazum ne bude u najboljem interesu deteta,dete se poverava roditelju sa kojim živi dok se ne donese odluka suda ili ukoliko je već takva odluka doneta onom roditelju koga odredi sud,na samostalno vršenje roditeljskog prava.Takodje roditeljima je zakonodavac ostavio slobodu ugovaranja i ukoliko su voljni mogu zaključiti sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava ukoliko sud svojom odlukom ustanovi da je takav sporazum u najboljem interesu deteta.
Bitni elementi sporazuma o samostalnom vršenju roditeljskog prava su:sporazum o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju,sporazum o visini doprinosa izdržavanju deteta od strane drugog roditelja i sporazum o načinu viđanja deteta sa drugim roditeljem.
Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dete,da sa detetom održava lični odnos i da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo.
Roditelji ne smeju zloupotrebljavati niti grubo zanemarivati dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.U protivnom potrebno je potpuno lišiti roditeljskog prava onog roditelja koji to čini. Roditelj potpuno lišen roditeljskog prava ne oslobađa se dužnosti da izdržava dete.
Onaj roditelj koji nesavesno vrši prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može se delimično lišiti roditeljskog prava.Ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je roditelj potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava njemu se takvo pravo može ponovo vratiti putem sudske odluke.